Želja

Želja

Večeras kao da lebdim,
i pletem venac od stihova mojih
večeras kao da nestajem,
i želim da se pretvorim
u ono što volim
večeras….

Ne mogu a da ne pomislim
na sve ono što želim
na sve ono što hoću
na sve ono što volim.

Večeras kao da strune trepere
lagane strune moga srca žice,
i čujem otkucaje svoje
i to moje srce.
Što u sjaju oka svog gleda netremice
u odraz bića duše moje…

3 мишљења на „Želja“

  1. slika davna, ali pesma je ostavila jak uticaj, kao da si prvo meni ušao u mozak i pokupio one sitne ćelije, što sam ih duboko skrila, da ih niko nikada ne nadje, ali eto ti si ih našao da svakog jutra probudime po neki stih ili red ovakve i slične pesme, ali koje se ne čitaju već ih držiš duboko u kutiji malog mozga, a one iako su sićušne nekako se provuku, i treba mi vfrremena da sednem i razmišljam, i opet sam u prošlosti, i ponovo preživljavam one iste trenutke, ali sada se ne osećam srećno već tužno kada neznam koliko mi je ostalo od života, a i bolje da što pre dodje da se više ne vućem po prošlosti, jer nikakve budućnosti nemam niti bih želela da imam planove za budućnost.Možda ćeš se iznenaditi što ti ovo pišem u 70 g. kao neka šiparica, ali osećam se još u srcu i duši mlada, ali sramota me je pred svetom da tako pričam,Pričam tebi, jer me neznaš lično samo preko slike, i nisam tvoja generacija da bi ti mene razumeo, ali ja tebe itekako dobro razumem.Hvala ti što si ovoj starijoj ženi prijatelj, jer me činiš srečnom, ja se nemogu zaljubiti samo te mogu voleti kao prijatelja,.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *