Veče

vece

Bilo je pozno leto,nebom su sarali oblaci tmurni,
a osmeh njen poput beskrajnog zraka krasio je njeno prekrasno lice
rekoh joj dobro vece gospodjice,
a ona samo sapatom ozari svoje
lice I rece
dobro vece…..

Pogledi su nam se sreli poput talasa
poput nemira prodje udari lupi me vece.
Osmeh joj bese topao mio…
Nit sume talasi nit vece pece
nit zvone praporci nit boli nit sece,
samo pogled njen
I to tiho vece
I koraci koji nestaju
traju,
u nedrima mojim…..

Једно мишљење на „Veče“

  1. Siniša probala sam na svaki način, čak i noću da osmislim neki novi komentar za tvoj rad i tvoje pesme, ali nisam mogl da nadjem, nešto što ti nisam napisala, ne mogu se uvek ponavljati, jer je dosadno kao i komentarisanje slika, ova poezija što ti pišeš je vrlo vrlo sentimentalna, a ja sam takva, jer ne mogu da slušam ni svaku muziku, pogotovu ove novokomponovane, piši i dalje, jer mnogi vole takvu poeziju, zato ja volim Jesenjina, Dučića, volim Prevera i još mnoge druge kojih u momentu ne mogu da se setim, ti si mi podsetnik, kada čitam poeziju moja duša je tako mlada kao da ima 20 g. sva nekako ustreptim i mislim „Šta mi se dešava“ ali i prodje, jer se osećam tada tako mlada i zaljubljena, da još uvek zaljubljena u jednog čoveka koga davno više nema, ali njegov lik već 40 g, je u mom srcu, jednom sam našla ljubav koju sam tražila dugo, i na kraju Bog mi je i to uzeo i osudio na večitu samoću, sada i od onda ja ne tražim ljubav, jer znam da me ta ljubav neće nikada izneveriti, našla sam ljubav u mojim unucima,. Hvala ti Siniša, jer i moj unuk se tako zove, i vrlo je nežan iako ima 16 g.Pozdrav od prijateljice kojoj je Bog osudio na pakao na zemlji.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *